20.12.2007 | 17:57
AŠVENTA FRAMHALD.
Aš öllum lķkindum var žaš žannig į gullaldartķmunum, žegar ślfurinn fęddi lambiš į kryddjurtum ķ staš žess aš éta žaš, en žetta var į jįrnöld, öld grimmdar og umhyggjuleysis. Tķmi kraftaverkanna ókominn, eša lišinn, fyrir utan žaš aš kraftaverk, ekta kraftaverk, hvaš sem fólk segir eru ekki besti kosturinn. Sérstaklega ekki ef tilgangurinn er aš brjóta reglu sem naušsynleg er, frekar en aš sanna hana.
Ekki veršur sagt um Jósep aš hann sé įkafur ķ aš horfast ķ augu viš vandann sem bķšur hans, en ķhugar samt aš hversu mikiš verri kostur hefši veriš ef barniš hans hefši fęšst, einhversstašar ķ rennisteininum, hann leggur žvķ hart aš asnanum "Arma skepna gakktu hrašar"! Ašeins asninn veit hversu sįrt žaš er. Ekki gętir Guš allra manna jafnvel, margir bśa viš sömu skilyrši og asninn, jafnvel verra og Guš hjįlpar žeim ekki neitt.
Smįheppni varš Jósep fyrir, einn feršafélagi hans sagši honum aš ślfaldalest vęri ķ Bethlehem žar sem hann gęti leitaš ašstošar hjį, en hann var ekki sįttur viš žaš. Gat einhvernveginn ekki séš fyrir sér aš kona hans fęddi innan um žaš sjśklega forvitna fólk, fyrir utan hvaš žaš fólk talaši gróft mįl, og vęri subbulegt. Sumir högušu sér ver en skękjur, nei hann vildi žaš ekki.
Eftir allar žessar vangaveltur tók hann į žaš rįš, aš leita til sér eldri og reyndari manna ķ Synagogunni, eiginlega var hann steinhissa į aš hafa ekki lįtiš sér detta žetta fyrr ķ hug. Honum létti og var aš žvi kominn aš spyrja Marķu um lķšan hennar, en snérist hugur. Jósep fer nś aš hugsa um óhreinleika Marķu, frį getnaši og fram yfir fęšingu, "Ó Guš minn, hvernig geturšu lįtiš žķn saklausu börn fęšast ķ žennan óhreinleika, žaš hefši veriš svo miklu betra fyrir žig, og okkur, ef žś hefšir skapaš žau śt frį hinu ljómandi ljósi, ķ gęr, ķ dag og į morgunn, upphaf og endinn, eins fyrir alla, hvar sem žau hefšu veriš ķ sveit sett."
Hann hęttir žessum hugsunum, loksins og spyr Marķu um lķšan hennar, sś spurning kom tķmanlega, hśn hafši tekiš eftir breytingu į verkjunum, hśn hafšiš lišiš fyrir verkina, en nś virtust žeir vera farnir aš lķša fyrir Marķu sjįlfa.
Bęta viš athugasemd [Innskrįning]
Ekki er lengur hęgt aš skrifa athugasemdir viš fęrsluna, žar sem tķmamörk į athugasemdir eru lišin.